petak, 16. prosinca 2016.

Holidays_with_Marija = Osjetite Božićnu bajku






















-U zadnje vrijeme mi ne ide pisanje tematskih postova, u stvari pišu mi se ovako postovi gdje ja na neki način vam dajem savjet ili čavrljam s vama. Ni sama ne znam zašto. Ovaj post je zapravo više prepričavanje mog dana, ali ima pouku i savjet za vas.

-Velika većina vas će na kao odgovor na pitanje "Kako vi zamišljate Božićnu bajku?" dati "Vani snijeg pada, ja sam umotana u dekicu i čitam film/gledam serije uz toplu čokoladu."  ili "Snijeg lagano sipi oko mene, stojim nasred okićene ulice i radim Snjegovića (ili bilo koju drugu aktivnost na snijegu)." 

-Prije nekoliko sati sam i ja tako mislila, ali sada imam potpuno drugačiji odgovor. Da vam prikažem svoje stanje krenut ću od početka, to jest dolaska iz škole.
















-Danas sam imala 6 sati, test iz kemije i geografije, većinu sam znala. Kada sam došla kući bila sam psihički ogorčena na čitav vanjski svijet. Kao i inače ulogirala sam se na Face i počela razgovor sa kolegicom s kojom sam već 1000 puta prešla sve teme ovoga svijeta i s kojom skoro svaki dan komentiram nešto. 

-Nešto smo razglabale, i ja sam između svega rekla "Imam osjećaj da ću ovu Novu godinu dočekati sve samo ne sretna.". Na to je ona odgovorila da ima vremena da popravim svoje stanje, a ja sam rekla da mi treba čaj. No, ja sam si napravila kapučino i dok sam pila, čitajući Ajlin blog sam se probudila iz sna i skočila na noge želeći jednu dobru šetnju.

-Naravno, sve je ljepše u dvoje, a pošto, je moj ljubavni život suh kao Sahara, morala sam birati kolegicu. Šalim se, kolegicu bih odabrala  i da imam dečka. Odjurila sam po jaknu, četkom prošla kroz kosu i na usne nanijela ljubičasto labelo. 
















-Izjurivši van, hladni zrak me je zapuhnuo.Trčećim korakom, i ne obazirući se na prirodu oko mene, došla sam do prijateljičine kuće. Tek kada sam stala osjetila sam čar, ali sam unišla u kuću i čar je nestala. 

-Kolegica i ja smo se malo zezale, i odgovarale na poruke, dok se ona nije sjetila da mi idemo šetati, pa smo izjurile van.
















-I tada sam shvatila jednim pogledom, da ja jesam u Božićnoj bajci. Trenutak izlaska i spoznaja svih vrlina moga maloga sela. U rukama mi se stvorio mobitel, ne znajući šta radim fotografirala sam. Hladnoća mi je rumenila obraze, dah mi se zamrzavao. Oko mene i kolegice ponekad su projurili automobili, njihovi su vozači zaboravili Božićnu čar žureći se na odredište. Glasovi su odzvanjali ulicom, iz dimnjaka se dim izdizao i stvarao oblačke. Kuće su sijale, ukrašene lampicama različitih boja.

-A mi? Mi smo razgovarale, skakale kao trogodišnjakinje, kao djeca željna igre. Ne mareći da nas netko vidi. Poneka fotka, ili uzdah koji odava da je već hladno, samo su dopunjavali čar te šetnje.
















-Šetnju smo završile dolaskom u moju kuću, gdje smo popile prefini Kraš uz obaveznu zezanciju. 

-Još i sada osjećam se u bajci, otuširana i sređena, pišem ovaj post sa najvećom nadom da ću svojim čitateljima uspjela prikazati čar u mom srcu.
















-Ovim postom htjela sam vam reći da ne trebamo živjeti na planini pretrpanoj snijegom da bi se osjećali kao u bajci. Treba samo izaći i srcem uživati, zaboraviti na probleme i prepustiti se vremenu. Ako ste u depresiji, lošem raspoloženju, jedna ovakva šetnja i spoznaja stvarno pomažu.

-Osjećajte se kao princeze iz bajke bar pod prosincom, upijte čari zime i blagdana, gledajte sve sa vedre strane, zavolite kraj u kojem živite i na kraju svega ćete biti drugačija osoba koja je spoznala ljepotu života. 




















Do sljedećeg posta vaša - 



Broj komentara: 18:

  1. Prelepe slike!!!
    Uclanila sam ti se na blog pa ako zelis uzvrati: https://mlmr16.blogspot.rs

    OdgovoriIzbriši
  2. Draga, post je stvarno predivan i inspirativan. Ja sam ipak neko ko godinama odrasta, ali ne dozvoljava sredini da uništi ono malo dijete koje živi u njemu :). Nema ništa ljepše od toga biti čovjek sa dušom djeteta. Tada si najsretniji ^_^

    Moj mali kutak

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala! Čovjek bez djelića djeteta u duši nije potpun čovjek po meni. Što god se dogodilo ne smijemo izgubiti dijete u sebi, jer je djetinjstvo temelj čitavog života. <33

      Izbriši
  3. Predivan post Major drag a! Zapata sam uzivala citajuci ❤❤

    Gotičarka

    OdgovoriIzbriši
  4. Moram priznati da sam i ja sve do maloprije žalila za snijegom, klizalištem, lampicama i Božićnom bajkom iz filma. Ali kao što si rekla, ne treba nam sve to. U pravu si, dovoljno je da izađemo van i uživamo u onom oko sebe. Prijatelji i njihova energija tu odigraju presudnu ulogu. Inače, slike su zaista divne *_*
    Ako želiš, pogledaj novi post: shoppingholic-dreamer.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala! Može svega biti, ali bez prijatelja i obitelji neće biti isto.

      Izbriši
  5. Meni jednostavno zima nije zima bez snega,i nemaš pojma koje je bilo oduševljenje kada je pao prvi sneg.Post je odličan,i sviđa mi se kako si sve to opisala! ☺
    http://natalijabeauty.blogspot.co.ke

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti Natalija! I ja volim snijeg, ali moramo se priviknuti da snijeg padne na 4 - 5 dana, a da zima traje 3 - 4 mjeseca. Ne vrijedi tugovati ostatak zime. :)

      Izbriši
  6. Sve je prelepo, svaka cast!♥
    Pogledaj moj blog ako zelis: majalivinglife

    OdgovoriIzbriši
  7. Meni zima nekako nije zima bez snega, ali ipak se navikavam i na ove 'suve' zime :) Zaista si ovo divno napisala, prijalo mi je samo čitanje <33

    Marsyly

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti mnogo Marso! I ja sam prošle godine bila u depri jer nije bilo baš mnogo snijega, ali ove neću dozvoliti da mi to pokvari doživljaj. :) <33

      Izbriši
  8. Mislim da si u potpunosti u pravu svi božićnu atmosferu vide kao padanje snijega vani, a mi smo umotani u dekicu kod kuće i gledamo filmove, ali mi se zapravo dopada kako si ti to dočarala i moram priznati da ti idu ovakvi postovi, a ove fotografije sa okićenim kućama su predivne

    dnevnadozabloga.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! Oko ovih fotografija sam se premišljala dobra 3 sata da li ih postavim ili ne. Prevagnulo jer su mi na neki način dočarale moju priču. <3 :D

      Izbriši