subota, 4. veljače 2017.

Odabir koji mijenja život

-U životu jednog prosječnog čovjeka dolazi do niza pitanja u kojima on bira svoj put i samim time stvara svoju priču. Djeca biraju škole, odrasli poslove, države, hoće li imati obitelj.. Život je upravo to, jedno veliko pitanje bez odgovora. Svaki naš odabir nas stavlja na određenu putanju, određiva tijek našeg života. No, odabire teško donose stariji, a kamoli djeca. A kako je tek kad biraš između dvije stvari koje obožavaš sam iskusila na vlastitoj koži.

-Oni koji me prate znaju sam ja trenirala dva sporta , nogomet i karate. Moja priča kreće ovako.






-Taj dan sam imala trening karatea, trenerica je javila mami da treba doći sa mnom. Mislila sam da je možda u vezi polaganja, rasporeda ili nečeg takvog. Ali, ispalo je da treninga u mom rodnom selu više neće biti i da ako želim nastaviti  da treniram u istom klubu treba putovati u pola sata udaljeno naselje. Šok me je oblio, znala sam što to znači. Došla sam kući, otuširala se bez riječi i ušla u sobu. Mama se pobrinula da imam hrane, vode i da mi je toplo. Na jednoj strani je bio kimono, pojas, a na drugoj dres, kopačke, lopta.. Imala sam dva puta, koja su se dosad naduponjavala, a sada to više nije bilo moguće.
















-Nisam mogla na oboje zbog rasporeda, treninzi karatea su mi dotad bili ponedjeljkom i četvrkom, a treninzi nogometa srijedom i petkom. No ove godine trener je rekao da bi treninge stavio tri puta tjedno, a novi raspored treninga karatea je ponedjeljak, srijeda i petak. Nogomet bi imala ponedjeljkom, četvrtkom i petkom. Karate je bio od pol 8 do 9,a nogomet bi prema dogovoru bio 7 do 8 i pol. Kao što vidite raspored bi mi se poklapao. Još jedan razlog je bio što i kada bih zamolila trenera da stavi treninge nogometa utorkom i četvrtkom ne bih imala vremena za svoju obitelj, ljude koje volim, zato sam morala odabrati jedno. Jer ne želim kasnije žaliti što više vremena nisam provodila sa dragim ljudima koje volim.







































-I tako čitavu tu noć sam bdjela, i na kraju odabrala karate. Zbog jednostavnih razloga, današnje prvakinje mog bivšeg kluba su sve skoro počele sa 16 godina trenirat, dok sam karate i ovako kasno krenula. Uz to sve, karate je izazov jer se tu moram jako truditi. Žene koje se bave sa karateom su priznate, dok u nogometu se još smatra da to nije za nas žene. Kad krenem u srednju, planiram oboje jer ću biti u stanu i bliže mjestu treniranja nego sada kada živim u malom selu.

-Najteži dio je dolazio, nedjelja, ja na domjenku, one oko mene, moje bivše suigračice. Djevojke s kojima sam proživjela najljepše dane, govorim im odluku, i na kraju kažem "Nadam se da ćemo ostati prijateljice". One su me izgrlile, bile malo tužne jer ne idem na turnir s njima, ali smo položile zakletvu da prijateljice ostajemo i da se jednog dana moram vratiti. Trener me je gledao sa ponosom, ali bilo mu je žao što nisam odabrala nogomet, vidlo se je, imao je planove za mene, a ovo je to pomutilo.
















-I tako, ja u srijedu, dolazim na prvi trening tamo, nitko iz mog naselja nije nastavio,a poznam samo jednu curu. Trenerica mi to više nije, dobijam trenera. Upoznajem se, i polako počinjem. Osjećam se kao da sam sa Marsa pala, svi oni znaju šta rade, a ja sa upala među njih kao početnica.  Završila sam u ekipi za borbe, upoznajem se sa jednim dečkom i na kraju dobijam upalu mišića. Ali, sad u petak? Sve je nestalo,  malo nesigurnosti i dalje ima, ali ne više onako. Čavrljam sa curama, treniram, trudim se, i na kraju paf, vraća mi se stara ozlijeda. To me nije zaustavilo, sigurna sam da ću i dalje nastaviti sa treningom, samo ću morati paziti na desnu nogu.
















-Odabrala sam, imam osjećaj da je to ono ispravno. Volim to, želim to. Trudit ću se. Nitko se nije rodio savršen, svoje uspjehe su zaradili i to ću i sama ja pokušati.  Lagala bih kad bih rekla da ne bih voljela da mogu na oboje, ali ne mogu, i zato ću do kraja osnovne ići na jedno,  a kasnije?  Uvijek mogu početi opet sa svime. 



Broj komentara: 8:

  1. Baš mi je žao što si morala birati između dvije ljubavi.Drago mi je što si izabrala karate jer živimo u svijetu gdje je neophodno poznavati bar osnove samoodbrane.Ja sam oduvijek voljela karate,no nažalost nisam nikad imala priliku trenirati.Nadam se da ćeš se ponovo,jednog dana,vratiti i nogometu.:)
    Minnah's Life

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala! I ja se nadam. Slažem se sa tobom da u ovom svijetu treba barem imati osnove samoobrane. Možda da se upišeš na kratki tečaj? Znaju imati odlične tečajeve, i na kraju sudionice i nastave sa svime time. :)

      Izbriši
  2. Svaki izbor u životu je težak, čak i onaj koji se čini laganim. Drago mi je da si odabrala ono što voliš, a i mislim da će ti karatte više služiti. Moram priznati da ti se divim, jer si tako mlada, a uprkos tome želiš trenirati, malo je danas takvih :D

    Delilah's Stories

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala! Uvijek sam bila hiperaktivna i to je dovelo do toga da jako voliš trošiti energiju na sport. I ja mislim da će mi mnogo služiti ako budem živjela sama jer znati se obraniti svakako ulijeva malu sigurnost. :)

      Izbriši
  3. Ajme. Draga, dok sam čitala sva sam se naježila. Svaka čast na ovako zrelom tekstu i ovakvom razmišljanju. Bravo. Žao mi je što si morala da biraš između dvije stvari koje voliš mnogo, ali tako je kako je. Drago mi je da si uspjela da se odlučiš, iako vjerujem da će ti fudbal nedostajati. Sjajan post, bravo!♥

    http://sosihappylife.blogspot.ba/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala! Sigurno će mi nedostajati, ali to ću pokušati prikriti treniranjem karatea i odlaskom na mjesne nogometne utakmice, ako ne mogu igrati, ne znači da ne mogu i uživati u gledanju tog sporta. :)

      Izbriši
  4. Jako si zrelo napisala ovaj post.
    Čestitam ti na tome!❤ želim ti puno sreće u objema sportovima

    http://stroongana.blogspot.hr/?m=1

    OdgovoriIzbriši