nedjelja, 9. travnja 2017.

Nedjeljom navečer = tjedan od 2.4. do 9.4 (2017.)






































-Odmah  da vam kažem da nisam imala zanimljiv tjedan jer sam bila ultra bolesna i provela sam ga u krevetu.

-Kao što znate već neko vrijeme sam sa sobom vukla kašalj koji je postajao sve gori. Kao i uvijek željela sam to prebrodjeti na nogama i ne izostajati iz škole, ali u ponedjeljak sam bila u školi (ona cura nije bila). I kasnije sam učila biologiju, geografiju te išla malo u park sa dečkima, kad sam došla kući nije mi bilo dobro, pa sam popila Lupocet i spremila se za trening jer sam mislila da će mi proći do pola 8. Kad sam došla u dvoranu, saznala sam da imamo neke goste,tj. učenike na razmjeni. Treniram u Dardi, a živim u Popovcu za one koji ne znaju, te ne idem u istu školu kao moji prijatelji sa treninga. Kako god, na treningu mi je bilo užasno vruče, i jedva sam govorila. Svi su me ispitivali da li je meni dobro. Kad sam došla kući, samo sam sjela na kauč, pogledala tatu i rekla "Ja stvarno ne mogu više ovako, trebam biti zdrava na treninzima, a ovo ne mogu prohodati". Tata je rekao da ne idem u školu i na tome je i ostalo.







































-U utorak sam išla kod doktora, i dobila hrpu lijekova. Ostatak dana, kao i srijedu i četvrtak sam prospavala. I zapravo mislim da mi je to trebalo jer sam se i fizički i psihički odmorila od škole o svih obaveza. No, nemojte pomisliti da sam se ja ipak zapustila do daske, nego sam ostala upućena na zbivanja u razredu, zadaće i sve ostalo. 

-U petak sam već bila bolje, išla sam na kontrolu i dobila ispričnicu i dozvolu da mogu u školu. Tata je spomenuo da bih mogli da idemo u Portanovu, a ja sam kao duboka sportašica rekla da ću ja radije ići na trening, dok oni šopingiraju (šalim se, obožavam takve obilaske, ali sam se naučila žrtvovati za sport). Tata je onda pomalo snizio svoje raspoloženje, i tada sam shvatila. To je čovjek koji je propustio živote svojih prvih dviju kćeri, njihove prve korake zbog rata, a kad su odrasle zbog posla. I sad je želio barem meni nadoknaditi 10 izgubljenih godina bez njega i još postati važan dio mog života, što sada i je, a prije nije bio. Da, otišla sam u Portanovu, fino se zabavila, dobila neke stvari (koje ću dobiti za Uskrs) i popila toplu čokoladu! I najvažnije bila sa osobama koje mi mnogo znače. I shvatila sa koliko god imala cilj, roditelji su ti koji mi omogućuje odlaske na treninge, i nekad trebam stati i provesti vrijeme s njima i drugim stvarima koje volim, iako to znači preskočiti trening. (Naravno, ako nije neki važan, kao oni prije natjecanja)
















-Vikend sam ostavila za sređivanje "života" koji je nakon bolesti bio u rasulu. Soba je bila razbacana, a zadaće nisu bile sređene. U subotu sam otišla s mamom i kumom u kupovinu poklona za nećakinje i nećake. Zatim sam prepisala sve što su drugi pisali i sredila si sobu. Danas sam napisala sve zadaće od prošlog tjedna, napisala bilješke za povijest i geografiju, i sada pripremam planer i sebe za sutra.


















-Sada na kraju vas želim pitati za mišljenje! Na mail su mi neki rekli da već smaram s postovima iz ove rubrike, što je mene malo iznenadilo jer sam dosta čula da je to najbolje na mom blogu. Ja želim vaše iskreno mišljenje, znam da rubrike više nisu najzanimljivije jer su takvi tjedni. Meni će biti jako žao ugasiti rubriku jer ju obožavam pisati, i želim da vi imate osjećaj kao da imate uvid u moj život. Molim vas da napišete vaše mišljenje kako bih znala što učiniti. 💖💓


4 komentara:

  1. Super post!
    https://janead.blogspot.rs

    OdgovoriIzbriši
  2. Prije svega, drago mi je čuti da si dobro i da nije bilo ništa opasno. Nemoj pogrešno da me razumiješ, ali mislim da je ponekad dobro malo da se i razbolimo :D. Drugačije ne bi ni znali da odmorimo svoj organizam i da usporimo sa svojim obavezama. Što se tiče rubrike meni je skroz ok. Mislim da je vodiš umjereno i diskretno. Ništa pretjerano, ništa nepotrebno. Sad, opet, ti najbolje znaš kako ti idu pregledi sa tim postovima i to ti je nabolji pokazatelj koliko ljudi vole tu rubriku. A ti sama odluči da li ćeš je gasiti ili ne. Oni kojima se ne sviđa neka je zaobiđu. Niko nije primoran čitati nešto što ne želi.

    Moj mali kutak

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! Ja stvarno ne trpim biti bolesna jer obožavam biti u pokretu, ali razumijem da organizmu treba odmor. Pregledi su jedni od najvećih na ovoj rubrici, a i meni jako prija pisanje iste. Iskreno se slažem s tobom, ne bi ju voljela gasiti, a i svako ima pravo da preskoči čitanje posta. <33

      Izbriši