ponedjeljak, 12. lipnja 2017.

Nedjeljom navečer = tjedan od 5.6. do 11.6.2017.







































-Je li se vi sjećate mene? Iskreno, kada vidim datum na kalendaru, zapitam se kada je vrijeme proletjelo. Nisam pisala dva tjedna, a ne znam ni kako sam propustila prošlu nedjelju. Znam samo da onaj tjedan tamo nije bio previše uzbudljiv.

-Sjećate se one cure s kojom smo se posvađale? Pa mi pričamo, nismo u lošim odnosima, ali moje povjerenje doista više nema. I ne vjerujem da će ikada više imati. Niti da ću ikada biti s njom bliska kao prije.

-Prošli tjedan je stvarno bio doista, pa hm, zanimljiv, ali i naporan. U ponedjeljak sam većinom učila engleski, i navečer imala trening. U utorak sam imala malo mira..

-U srijedu smo imali generalnu probu. Očekivano nisam dobila ulogu, ali sam se lijepo zabavila i sudjelujem u predstavi kao plesačica. Bilo je i dosta naporno jer sam u školi bila do drugog sata, pa se brzo fotografirala sa učiteljicom za kreativnu radionicu. Peti sat sam nabrzaka se vratila u školu i napisala test iz matematike. Opet sam se vratila i bila još pola sata, da bih se na kraju vratila na 6. sat. Pošto nismo imali informatiku nakon tog 6. sata krenula sam kući. Naučila sam engleski preko kompjutera i na kraju išla na trening. I da, u školi smo se i slikali. Te fotke nemam jer eto još ih nismo dobili.



















-Jedan od gorih dana je bio četvrtak. Kada sam došla u učionicu iz engleskog, tamo su bili testovi i meni su dečki rekli da sam dobila 3 i 2.  Srce mi je došlo u pete. Nisam se mogla zaustaviti i u wc-u sam čitav odmor plakala jer mi se to NIKADA nije dogodilo. Zapravo, mislila sam da će mi to utjecati na prosjek. No, moram vam reći da nije sva krivica na meni, u testu je bio kondicional koji nije spomenula da će biti u testu i nema ga u našem udžbeniku. Mojoj razrednici je došlo da zove mog tatu jer učiteljica iz engleskog stvarno nije bila fer jer ona ne smije mjenjati propisane ispite, a da ne najavi što će biti u tom testu. Ipak sam na kraju imala pet, kada sam došla kući, učila sam njemački i onda išla na trening kondicije jer je trener odlučio da je to posebno potrebno nama koji smo išli na natjecanje u subotu.

-U petak sam ispravila njemački i opet navečer imala trening.

-Eh, subota. Dan za turnir u Vukovaru, probudila sam se u 7 i gledala u strop do 9. Onda sam se javila kolegici s treninga i malo smo čavrljale. Sredila sam se i na dogovorenu točku sastanka došla u  10 i 30. Melani je odmah nakon mene došla pa smo se zezale. Kad su svi došli krenuli smo do Vukovara. Mislili smo da Melanina seka neće stići, ali smo na kraju došli prerano. Većinom smo šetale, išle do wc i natrag, rastezale se i bodrile druge. U mojoj kategoriji je bila jedna cura. Stvarno je draga i lijepa, nisam imala prilike previše pričati s njom, ali kada me je pitala jesam li ja Marija i kada sam joj čestitala na kraju nije bila bezobrazna ili bahata, iako je pobjedila. Moja borba je bila u 3 i da, izgubila sam ju, još sam, dva sata čekala svoju srebrnu medalju. Na ovom natjecanju nitko iz mojeg kluba nije pobijedio, svi smo izgubili prvu borbu. Mi koji imamo medalje imali smo sreće, tj. imali smo malo ljudi u kategoriji. Ovo je bilo moje drugo natjecanje, i prvi veliki turnir iz karate-a.


































-Jučer je bio mog tate rođendan. Navršio je 50. Bilo je jako lijepo jer smo se svi skupili, jeli kolače i pričali. Ja sam se fotografirala sa svojim nećakinjama i dovršavala rad za kreativnu.
















































-Ako se pitate zašto jučer nisam napisala ovaj post, navečer sam bila jako umorna jer sam završila rad tek oko 11 sati navečer. Uskoro ću pisati postove o eskurzijama, jer sutra idem na još jednu. Prvo ću ispisati sve mjesečne postove. Pošto mi završava škola mislim da ću biti redovnija i da je vrijeme da napravim ciljeve i planove za ovo ljeto.



Nema komentara:

Objavi komentar