nedjelja, 2. rujna 2018.

Povratak na blog, događaji proteklih mjeseci

Nakon 4 (?) mjeseca evo mene opet kod vas u blogosferi. U zadnja 4 mjeseca dogodile su se mnogo stvari i nije mi se baš pisalo o ničemu, pa sam uzela odmor. Trenutno imam dosta postova u vezi putovanja koji su u planu, i pokušati ću ih pisati iz doma (biti će post i o mojoj srednjoj školi). Velik dio mog života se promijenio u proteklih nekoliko mjeseci, a sutra počinje još jedan period. U ovom postu ću vam navesti neke događaje koji su se dogodili nakon zadnjeg posta iz rubrike "Nedjeljom navečer", neću navesti sve jer ima previše, ali one koji su meni važni hoću. 


















-13.5.2018. sam osvojila svoje treće zlato na 6. kolu karate lige. Znam da sam bila dosta sretna taj dan, plus dobila sam medalju kakvu još nemam, jer mene su prije ovog zlata zahvatile ljepše medalje, a ovakva mi je falila u kolekciji jer sam već imala takvu srebrnu i brončanu.


















-26.5.2018. bilo je Regionalno prvenstvo Slavonije i Baranje u gradu Vukovaru. Na gornjoj fotografiji vidite dio mog kluba koji je išao. Ja sam tada bila treća. To nam je bilo zadnje natjecanje sezone i BFF i ja smo se baš mnogo fotkale ali bilo bi previše fotografija da sve stavim.


















-1.6.2018. je bio mamin 45. rođendan. Uspjela sam natjerati svoju obitelj da se fotografiramo. Gornja fotografija je nas u prvotnom obliku prije nego što su se moje sestre udale. S lijeva na desne: tata (Zvonko), sestra (Andrijana), mama (Monika), sestra (Ivana) i ja. Odat ću vam i tajnu, Andrijana ima 28 godina, a Ivana 26. Uopće ne izgledaju da imaju toliko, i da hm ja sam najviša.



















- Ovo su fotografije mog bivšeg razreda u majicama za kraj 8. razreda. Godine 2018. smo se fotografirali dva puta, jednom nas je profesionalni fotograf, a onda sa mojim fotoaparatom (gornje fotografije) jer nam, majice na prvo fotografiranje nisu stigle. Inače ja sam broj 1. Na prednjoj strani je pisalo "Osam godina istu igru smo igrali, knjigu nismo dirali, uspomene stvorili i zauvijek zbogom osnovnoj školi rekli!"  Bilo je dosta svađa i prepiranja da bi ovaj bio, a ni ovaj nije u prvobitnom obliku jer sam ja drugačije napisala, a raska sve po svom preoblikovala. Nisu svi bili zadovoljni ali dobro. Iza su bili nadimci, broj (po želji) i godine generacije. Raski na leđima piše "Čitala umjesto svog razreda", a ispred sam zaboravila (da, imala je različit natpis). Boju su dečki inzistirali, ali trebala je biti "kričavija" tako da im se ni to nije svidjelo. Ako niste shvatili ja sam ona koja je skakala po Osijeku da bi se na kraju svi pametni koji svoje dupe nisu digli sa stolca osjećali prozvanim kritizirati. Nisam živčana..

-9.6. je bila naša oproštajna zabava. Mi to nemamo organizirano nego smo si sami sredili na stadionu (bez učitelja) i za to nemam fotografije koja je dolična za blog. Organizaciju zabave sam drugi put u osam godina prepustila nekom drugom i bilo je to sve lijepo sređeno. Stvarno svaka čast. Meni je bilo lijepo, plesali smo i pjevali, ali eto toga je bilo malo jer su se dečki napili (a svi znamo što slijedi..).  No, dobro, nije bilo jako loše.




















-13.6 je bila završna školska priredba. Ja sam na toj priredbi plesala i stvarno je dobro prošlo. No, isto tako me je ravnateljica razveselila diplomom i buketom za osmogodišnje odlično učenje i sudjelovanje na županijskom natjecanju iz geografije. Stvarno lijepo od nje što je mene i jednu curu odlučila pohvaliti za sve što smo postigle u ovoj školi. Učiteljica pokraj mene je ujedno i moja mentorica za natjecanje i bez nje odlazak tamo ne bih bio moguć.


















-14.6. je bio sportski dan. Prvo smo po razredima igrali stolni tenis, a onda je krenula dogovorena utakmica odbojke između dvije škole. Naši su u crvenim dresovima,  prvi servis je pobijedila bijela ekipa s rezultatom 25:23, drugi servis je pobijedila isto bijela ekipa s rezultatom 25:18 i treći servis je pobijedila crvena ekipa s rezultatom 28:30. Četvrti servis koji se igro do 15 pobijedila je bijela ekipa s rezultatom 15:8. Naši odbojkaši su bili razočarani, ali bilo je jako zanimljivo i vjerujem da ih je malo i trema pojela. A i cure iz bijele ekipe večina treniraju aktivno odbojku, dok mi imamo samo 3 cure (dvije su igrale) koje aktivno treniraju, ostali imaju samo jednom tjedno izvannastavnu aktivnost. Tako da, dobro je. Iako naši dečki govore da su oni njima pustili kao đentlemi (samo neka se oni tješe).
















- 16.6. je bilo moje polaganje za zeleni pojas. Uspješno sam položila unatoč tomu da sam bila bolesna. Moja BFF je položila plavi i bila najbolja. Tako sam ponosna.. 😂😂




















- 2.7. je bila oproštajna u školi. To je već tradicionalno. Ja sam s jednim dečkom čitala govore, za svakog učitelja sam posebno napisala i kopirala u dva primjerka. I skoro sam se rasplakala kada sam čitala govor za rasku, stvarno će mi faliti. Dok sam ja čitala jedan dečko i jedna cura su dijelili poklone koje smo priredili (bijela šalica, unutra kava, origami cvijet i figura medvjedića, sove ili kaktusa (jer nije bilo dosta medvjedića) umotano u celofan sa mašnicom). Zatim je ravnateljica dijelila svjedodžbe, ja sam dobila i pohvalnicu za odličan uspjeh, pohvalnicu od župana za županijsko natjecanje iz geografije i knjigu kao poklon za prosjek 5.0 svih 8 godina. Tada bivši sedmi razred je pročitao govore za nas koje su pripremili i dali nam poklon (narukvicu s imenom i dečkima i curama). Mi smo prošle godine kao sedmaši isto darovali tadašnjim osmašima narukvice s imenom (curama) i privjeske s imenom (dečkima). Na kraju smo dali poklone razrednici (jedan dečko, jedna cura i ja). To su album sa fotografijama, parfem, uokvirena fotografija svih nas zajedno, knjiga, buket i pehar za najbolju razrednicu. Dolje smo sišli i pojeli kolače koje smo donijeli i popili sokove, a onda otišli kući.




































-15.8. je bila kod nas Velika Gospa, mi smo kao obitelj otišli u planinu, a onda smo se spustili kod svetišta, tamo smo mazili Montenegru i izmučili je. Prva je sjela Ela (plava), onda ja, pa Iris (smeđa). Kupila sam sebi i Melani lančić prijateljstva, bili smo još malo u svojoj planini a onda otišli kući. Tada je Melani došla i išla sam im pokazati svetište. Stvarno lijep dan.

-Naravno bilo je tu mnogo sleepowera, ali post bi bio predugačak. Zato vam svima želim sretan početak školske godine, da ostvarite sve svoje ciljeve i obećajem da obavijest za moj sljedeći post nećete opet dobiti tek za 4 mjeseca.

4 komentara:

  1. Super post. Ovo ljeto ti stvarno nije bilo dosadno. Čestitike na svim osvojenim medaljama. Drago mi je što si se vratila pisanju. <3

    Isabela Breber

    OdgovoriIzbriši
  2. Joooj,koliko mi je drago sto si se vratila!!!!! Zaista si imala jako interesantno ljeto i cestitam ti na svim uspjesima! Nadam se da ce ti i u srednjoj skoli biti super!

    PajaMala.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši
  3. Ajme! Stvarno ti je bilo predivno! Čestitam ti na osvojenoj medalji i zelenom pojasu *-* Sretno u novoj školskoj godini!!

    NOVI POST -> Peany

    OdgovoriIzbriši
  4. Baš sam se neki dan pitala šta je s tobom, jer jako mi je interesaantno čitati tvoje događaje. Čestitam ti na završetku škole i želim ti puno novih uspjeha u srednjoj! Lijepo iskoristi to vrijeme jer zaista prebrzo prođe. <3

    OdgovoriIzbriši