nedjelja, 2. rujna 2018.

Povratak na blog, događaji proteklih mjeseci

Nakon 4 (?) mjeseca evo mene opet kod vas u blogosferi. U zadnja 4 mjeseca dogodile su se mnogo stvari i nije mi se baš pisalo o ničemu, pa sam uzela odmor. Trenutno imam dosta postova u vezi putovanja koji su u planu, i pokušati ću ih pisati iz doma (biti će post i o mojoj srednjoj školi). Velik dio mog života se promijenio u proteklih nekoliko mjeseci, a sutra počinje još jedan period. U ovom postu ću vam navesti neke događaje koji su se dogodili nakon zadnjeg posta iz rubrike "Nedjeljom navečer", neću navesti sve jer ima previše, ali one koji su meni važni hoću. 


















-13.5.2018. sam osvojila svoje treće zlato na 6. kolu karate lige. Znam da sam bila dosta sretna taj dan, plus dobila sam medalju kakvu još nemam, jer mene su prije ovog zlata zahvatile ljepše medalje, a ovakva mi je falila u kolekciji jer sam već imala takvu srebrnu i brončanu.


















-26.5.2018. bilo je Regionalno prvenstvo Slavonije i Baranje u gradu Vukovaru. Na gornjoj fotografiji vidite dio mog kluba koji je išao. Ja sam tada bila treća. To nam je bilo zadnje natjecanje sezone i BFF i ja smo se baš mnogo fotkale ali bilo bi previše fotografija da sve stavim.


















-1.6.2018. je bio mamin 45. rođendan. Uspjela sam natjerati svoju obitelj da se fotografiramo. Gornja fotografija je nas u prvotnom obliku prije nego što su se moje sestre udale. S lijeva na desne: tata (Zvonko), sestra (Andrijana), mama (Monika), sestra (Ivana) i ja. Odat ću vam i tajnu, Andrijana ima 28 godina, a Ivana 26. Uopće ne izgledaju da imaju toliko, i da hm ja sam najviša.



















- Ovo su fotografije mog bivšeg razreda u majicama za kraj 8. razreda. Godine 2018. smo se fotografirali dva puta, jednom nas je profesionalni fotograf, a onda sa mojim fotoaparatom (gornje fotografije) jer nam, majice na prvo fotografiranje nisu stigle. Inače ja sam broj 1. Na prednjoj strani je pisalo "Osam godina istu igru smo igrali, knjigu nismo dirali, uspomene stvorili i zauvijek zbogom osnovnoj školi rekli!"  Bilo je dosta svađa i prepiranja da bi ovaj bio, a ni ovaj nije u prvobitnom obliku jer sam ja drugačije napisala, a raska sve po svom preoblikovala. Nisu svi bili zadovoljni ali dobro. Iza su bili nadimci, broj (po želji) i godine generacije. Raski na leđima piše "Čitala umjesto svog razreda", a ispred sam zaboravila (da, imala je različit natpis). Boju su dečki inzistirali, ali trebala je biti "kričavija" tako da im se ni to nije svidjelo. Ako niste shvatili ja sam ona koja je skakala po Osijeku da bi se na kraju svi pametni koji svoje dupe nisu digli sa stolca osjećali prozvanim kritizirati. Nisam živčana..

-9.6. je bila naša oproštajna zabava. Mi to nemamo organizirano nego smo si sami sredili na stadionu (bez učitelja) i za to nemam fotografije koja je dolična za blog. Organizaciju zabave sam drugi put u osam godina prepustila nekom drugom i bilo je to sve lijepo sređeno. Stvarno svaka čast. Meni je bilo lijepo, plesali smo i pjevali, ali eto toga je bilo malo jer su se dečki napili (a svi znamo što slijedi..).  No, dobro, nije bilo jako loše.




















-13.6 je bila završna školska priredba. Ja sam na toj priredbi plesala i stvarno je dobro prošlo. No, isto tako me je ravnateljica razveselila diplomom i buketom za osmogodišnje odlično učenje i sudjelovanje na županijskom natjecanju iz geografije. Stvarno lijepo od nje što je mene i jednu curu odlučila pohvaliti za sve što smo postigle u ovoj školi. Učiteljica pokraj mene je ujedno i moja mentorica za natjecanje i bez nje odlazak tamo ne bih bio moguć.


















-14.6. je bio sportski dan. Prvo smo po razredima igrali stolni tenis, a onda je krenula dogovorena utakmica odbojke između dvije škole. Naši su u crvenim dresovima,  prvi servis je pobijedila bijela ekipa s rezultatom 25:23, drugi servis je pobijedila isto bijela ekipa s rezultatom 25:18 i treći servis je pobijedila crvena ekipa s rezultatom 28:30. Četvrti servis koji se igro do 15 pobijedila je bijela ekipa s rezultatom 15:8. Naši odbojkaši su bili razočarani, ali bilo je jako zanimljivo i vjerujem da ih je malo i trema pojela. A i cure iz bijele ekipe večina treniraju aktivno odbojku, dok mi imamo samo 3 cure (dvije su igrale) koje aktivno treniraju, ostali imaju samo jednom tjedno izvannastavnu aktivnost. Tako da, dobro je. Iako naši dečki govore da su oni njima pustili kao đentlemi (samo neka se oni tješe).
















- 16.6. je bilo moje polaganje za zeleni pojas. Uspješno sam položila unatoč tomu da sam bila bolesna. Moja BFF je položila plavi i bila najbolja. Tako sam ponosna.. 😂😂




















- 2.7. je bila oproštajna u školi. To je već tradicionalno. Ja sam s jednim dečkom čitala govore, za svakog učitelja sam posebno napisala i kopirala u dva primjerka. I skoro sam se rasplakala kada sam čitala govor za rasku, stvarno će mi faliti. Dok sam ja čitala jedan dečko i jedna cura su dijelili poklone koje smo priredili (bijela šalica, unutra kava, origami cvijet i figura medvjedića, sove ili kaktusa (jer nije bilo dosta medvjedića) umotano u celofan sa mašnicom). Zatim je ravnateljica dijelila svjedodžbe, ja sam dobila i pohvalnicu za odličan uspjeh, pohvalnicu od župana za županijsko natjecanje iz geografije i knjigu kao poklon za prosjek 5.0 svih 8 godina. Tada bivši sedmi razred je pročitao govore za nas koje su pripremili i dali nam poklon (narukvicu s imenom i dečkima i curama). Mi smo prošle godine kao sedmaši isto darovali tadašnjim osmašima narukvice s imenom (curama) i privjeske s imenom (dečkima). Na kraju smo dali poklone razrednici (jedan dečko, jedna cura i ja). To su album sa fotografijama, parfem, uokvirena fotografija svih nas zajedno, knjiga, buket i pehar za najbolju razrednicu. Dolje smo sišli i pojeli kolače koje smo donijeli i popili sokove, a onda otišli kući.




































-15.8. je bila kod nas Velika Gospa, mi smo kao obitelj otišli u planinu, a onda smo se spustili kod svetišta, tamo smo mazili Montenegru i izmučili je. Prva je sjela Ela (plava), onda ja, pa Iris (smeđa). Kupila sam sebi i Melani lančić prijateljstva, bili smo još malo u svojoj planini a onda otišli kući. Tada je Melani došla i išla sam im pokazati svetište. Stvarno lijep dan.

-Naravno bilo je tu mnogo sleepowera, ali post bi bio predugačak. Zato vam svima želim sretan početak školske godine, da ostvarite sve svoje ciljeve i obećajem da obavijest za moj sljedeći post nećete opet dobiti tek za 4 mjeseca.

četvrtak, 17. svibnja 2018.

Upoznajte Nikića






















-Znate onaj osjećaj kada nakon mnogo vremena ulovite dan kada nemate što za učiti i napravite sve stvari za koje niste imali vremena? Danas je meni takav dan. Fotografije za ovaj post su na mobitelu barem mjesec dana i jako sam uzbuđena oko ovog posta jer upoznajete mog najboljeg prijatelja u fotografiranju. Ali, prvo ću vam ispričati jednu priču. 

-Kao mala sam jako voljela fotografirati, ali ta ljubav se razvila u posebnom smjeru kada sam otišla u tehnički kamp na fotoradionicu. Tada sam rekla svojim roditeljima da za kraj 7. razreda želim jedan dobar fotoaparat. Kako je uvijek nešto iskočilo umjesto njegovog kupovanja, čekala sam ga nekoliko mjeseci. Onda mi je mama jednog dana samo rekla da idemo u kupovinu fotoaparata. Ušli smo u tu jednu trgovinu (Emmezetu) i kada sam ga vidjela odmah mi se svidio. Odmah smo mu kupili i karticu, torbicu i baterije dok će stožac ipak malo pričekati. Ja sam otprilike znala što želim i ovaj fotoaparat je taman za mene.

-U pitanju je Nikon Coolpix B500 (polu-profesionalni fotoaparat) koji je crvene boje, i nadimak mu je Nikić.



















-Dobila sam ga u ovoj kutiji.
















-Unutra su računi, garancija (na dvije godine), baterije koje ne koristim, ali se dobiju i upute i savjeti za korištenje. Njegova cijena (bez opreme) je 2300 kuna.


-Kupili smo mu i torbicu koja ima dva pretinca i može se u veliki pretinac staviti pregrada, ali ja sam ju maknula jer fotoaparat ispuni čitav prostor. 
















-U manjem pretincu se nalazi USB kabel, i ove maramice za čišćenje.

















-Na gornjoj fotografiji vidite kako njemu izgleda bljeskalica, a na doljnjoj koliko se objektiv može izdužiti (mislim da mu je 40 puta zum).

















-Njegov zaslon se može zaokretati gore i dolje. Nikić je fotoaparat kojem je jako razvijen mod za snimanje. Dubinska oštrina mu je zaista sjajna i volim ju koristiti kod fotografiranja cvijeća. Moguća je povezanost s internetom, ali ja to još nisam isprobala.
















-Stvar koju sam preskočila, a zapravo je vrlo važna kako bi Nikić radio su njegove baterije. Kupili smo mu posebne za fotoaparate koje se mogu puniti (nisam zapamtila koliko puta) i sjajne su. Za sve koji planiraju kupiti fotoaparat kao što je Nikić neka kupe specijalne baterije jer s običnima se možda neće htjeti ni pokrenuti. 

-Ja sam zadovoljna sa fotoaparatom, radi jako lijepe fotografije, imam bezbroj mogućnosti i nisam ograničena ničime. Uvijek sam željela fotografirati Mjesec i s ovim fotoaparatom je to vrlo lagano i lijepo. Nisam još otkrila sve njegove mogućnosti, ali za sada je upravo ono što sam željela i to se neće promjeniti. Sada ću vam staviti par fotografija koje su nastale s njime, a uskoro ćete vidjeti i više njih.























-Nikić i ja vas sada pozdravljamo do sljedećeg puta za koji se nadamo da će biti uskoro.



nedjelja, 15. travnja 2018.

Nedjeljom navečer = dosta unazad


































-Ne mogu tjednima nakon zadnjeg posta iz ove rubrike, samo preskočiti sve i ponašati se kao da sam čitavo vrijeme bila ovdje. Odlučila sam vas provesti kroz neke događaje u mom životu kroz proteklih nekoliko tjedana. Uzela sam one za koje imam fotografije i koji su mi bili najzanimljiviji.
























-Počet ćemo s natjecanjem 25.3. na kojem smo moja BFF Melani i ja osvojile zlata. 

-2 dana poslije je moja škola imala uskršnju prodaju, jedna cura i ja smo prodavale. Bilo je stvarno lijepih stvari, neke su bile naše (ono što smo mi na kreativnoj radili). Kupila sam si dva zečića u kaljićima jer su mi preslatki.


























-Na Veliki petak sam stvarno uživala s obitelji. Prvo smo kod kume radili ručak, i potom otišli u brdo gdje sam napravila neke zakon fotografije, i navečer radili šarana na rašljama kojeg sam i ja jela unatoč tome što inače jedem samo file od soma, ali ovo je jednostavno preukusno i vrijedi se pomučiti oko koščica. Preporuka za vas svakako.

























-U subotu smo, normalno, bojali jaja, spremali smo i Vuzemicu, ali nam je plan upropastila kiša, nažalost.



















- Na uskršnji ponedjeljak smo išli na prvu pričest u Požegu. Bilo je stvarno lijepo nakon 4 godine vidjeti jednu curu i shvatiti koliko smo se oba dvije promijenile (cura s kojom sjedim na klupi). 






















-Jedna iz školskih klupa, napravljena ovaj tjedan..









































-I na kraju samo želim reći da ovaj tjedan nisam imala ništa jako uzbudljivo. Većinom isto, škola pa treninzi i tako to. Isto tako zahvaljujem na predivnim komentarima na prošlom postu jer mi to stvarno znači. Nadam se da ću uspjeti pisati svaka dva dana, ako ne onda barem redovitije nego u zadnja 3 mjeseca. 
P.S. Uskoro ću promjeniti izgled bloga, zanemarite ove zimske banere, još tražim prave pozadine.