utorak, 22. kolovoza 2017.

Filmovi koje sam pogledala u srpnju


























-Kako u sedmom mjesecu nisam bila baš kući, nisam niti pogledala mnogo filmova. Uz ove navedene dolje sam pogledala po stoti put sve filmove Harryja Pottera i Star Warsa. No, oni su moji najdraži filmovi i zaslužuju da jednom dobiju zasebni post.

Ralje 2













-"Prošle su četiri godine od čudovišnog napada velikog bijelog morskog psa. Stanovnici Amityja još uvijek pamte čudovišnu zvijer i masakr koji je napravila, ali nastoje živjeti što normalnije. Otvaraju nove hotele i apartmane za iznajmljivanje i čini se da život ide svojim uhodanim tijekom. No nakon misterioznih nestajanja ljudi i nesreće na moru, šef obalne straže Martin Brody uvjeren je da se velika psina vratila. Stanovnici Amityja odbijaju vjerovati Brodyju i boje se da bi takva vijest otjerala turiste. Unatoč Brodyjevim upozorenjima, ronioci i moreplovci nastavljaju raditi i uživati u morskim radostima. Na žalost, uskoro se potvrdi Brodyjeva pretpostavka - psina je opet tu."

-Sjećam se da sam kao mala, kada je tata otišao na stražu sa sestrama i mamom gledala te filmove o morskim psima. Ne znam koji sam dio tada gledala, ali to mi je jedna od najdražih uspomena na mlađe dane. Odlučila sam ponovno gledati jer dosta se zaboravi u toliko godina. Film je po meni savršeno urađen, efekti su dostojni, a glumci su odlično odigrali svoje uloge. I sama priča je vrlo zanimljiva. Nema baš mnogo ubijanja (naravno da je u filmu pojeden netko), ali mogu ga gledati i ljudi slabijeg želuca jer nije baš "odvratan". 

Link: Ja sam ga gledala na televiziji, ali vi ga možete pogledati  OVDJE.

Ocjena: 10/10


Odana 1. dio
































-"Nakon što je društvo u koje je vjerovala uništeno nasiljem i željom za moći, Tris se zajedno s Tobiasom odlučuje otići i istražiti granice svijeta koje ne poznaje. Ali nova otkrića i istine koje izlaze na vidjelo ponovno će zahtijevati od Tris da se suoči s nepredvidljivošću ljudske prirode, ali i sa samom sobom. Istovremeno, i Tris i Tobias moraju da se suoče sa činjenicom da se njihov položaj u društvu promijenio, te oni koji su bili privilegirani to više nisu."

-Kada sam pročitala prvu knjigu te pogledala prva dva filma bila sam lagano reći oduševljena. Saznavši da se konačno na internetu može naći i treći dio odmah isti dan sam ga odgledala. I razočarala se, nisam očekivala nešto savršeno, ali svakako sam mislila da će nastavak biti bolje urađen. Još mi je gore što zbog veće zarade uvijek zadnju knjigu popularnih serijala podijele na dva djela, i onda ja moram da opet po nekoliko mjeseci čekam da novi nastavak osvane na internetu. Nadam se da će zadnji dio malo popraviti moj sadašnji utisak..

LinkKLIK

Ocjena: 6/10

-Zbog kiše i lošeg svjetla planirani post za danas opet nije bio moguć. Nadam se da ću sutra napraviti dobre fotografije i konačno objaviti post koji planiram.



-Sve fotografije osim banera su skinute sa interneta i ne polažem nikakvo autorsko pravo na njih. Linkovi su sa sajtova koji su besplatni i nikad nisam imala nikakav problem u vezi gledanja preko spomenutih sajtova u vidu virusa..

ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

Citati za mjesec srpanj

-Malo kasno pišem ove mjesečne postove, ali bolje ikada nego nikada. Danas su mi počeli treninzi pa nisam stigla napraviti fotografije za planirani post, ali sutra će sigurno izaći. Nadam se će vam se svidjeti izabrani citati..


































-Sutra će izaći post o putovanju na more, tako da pozdravljam vas do tada. 


nedjelja, 20. kolovoza 2017.

Nedjeljom navečer = tjedan od 13.8. do 20.8. (2017.)
































-Ni ovaj tjedan nije bio ništa gori od svih ovog ljeta. Mislila sam pošto sam sva planirana putovanja završila da će tjedan i većinom biti dosadniji, ali ispalo je da to kod mene baš i ne ide.

-U utorak je bila Velika Gospa, ove godine nismo išli u svoju planinu, nego smo se na moj nagovor svi skupili kod mene kući. Moji roditelji, nećakinje, šogor i ja smo otišli na svetište na misu. Razgledali smo i štandove, dobila sam dosta lijepih stvari, a i kupila si par. Upoznala sam i jednog profesionalnog fotografa, a kasnije smo sjeli na deku i čekali da počne utrka konja, usput se zasladivši sa šećernom vatom. Kako nas je kod kuće čekao ručak (sestra Ivana je s Anjom i djedom ostala kući) nismo dočekali utrku nego smo otišli kući. Nakon prefinog ručka, od štapića na kojima je bila vata sam napravila improvizirane čarobne štapiće. Skratila sam ih, izbrusila i doljnji do uz pomoć vatre napravila da pocrni. Nećakinje i ja smo radili kviz razvrstavljanja u Hogwarts kuće. Ela je ispala Gryffindor (i bila je jako razočarana što nije ista kuća kao ja), Iris u Ravenclaw, a ja, kao i uvijek u Slytherin.




















-Srijeda je bila realno gledano ispunjen dan, ali sam bila i vrlo zabrinuta. Mom tati je tlak počeo rasti i padati prevelikom brzinom, prvo nije htio ići na hitnu, no onda sam ja puknula i izvrištala na njega da se na kraju obukao i sa mamom otišao na hitnu. Ja sam ostala kući, kada odjednom meni zazvoni zvono na ulaznim vratima, u tom trenutku sam se sjetila da sam se dogovorila sa Ivom (curom iz Nizozemske) da dođe kod mene. Gledale smo film, pričale i zezale se. Ona je otišla na utakmicu, a mene je nazvala sestra da dođem kod nje kako ne bih bila sama. Napravile smo palačinke, a oko 21 sat sam se vratila kući i skoro doživjela srčani. 
Znači kada sam biciklom stala pred vratima ograde, u dvorištu sam vidjela 2 vučjaka, znala sam je jedan moj, ali nisam znala čiji je drugi. Zapravo ne znam ni kako je naš Rex izašao iz svog boksa. Malo sam se uplašila jer znam da ti psi mogu biti vrlo opasni, pa sam što tiše ušla, ostavila biciklu i otključala vrata kuće, no tada je moj mobitel počeo zvoniti i taj pas je pogledao u mene, počeo režati i trčati, a ja sam što brže uletjela u kuću i zatvorila vrata. Taj pas se zabio u vrata tik dok sam ih zatvorila te počeo skakati režući. Odjednom ga je moj Rex zubima zgrabio za vrat i nakon njihove tučnjave, taj pas je podlego i otišao van mog dvorišta. Iako se bojim svog psa (skočio na mene kada sam bila mala), izašla sam van da vidim da li je ozlijeđen i na sreću nije bio. Samo me je pomirisao, pomazio se  i otišao u gornje dvorište. Inače ja sam tučnjavu gledala kroz prozorčiće na vratima, a kako je drugi pas stvarno ne znam. Moji roditelji su ubrzo došli i nisam im ništa rekla da se ne zabrinu, a što se tiče tate svi nalazi su uredni i naručen je na EKG-e.

-U četvrtak sam se isto družila sa Ivom, a u petak sam sa Ivanom, Anjom i mamom išla u trgovinu. Taj dan nisam uopće imala sreće, probala sam jednu prelijepu majicu i bila mi je velika, a jedini korektor u nijansi je bio otvoren i prodavačica mi ga nije mogla prodati. Kući sam došla i htjela otići kupiti bočicu koju sam vidjela, a na kraju je bila rasprodana. I uz to sam se posvađala sa tatom. #not_my_day

-Zato sam jučer imala baš sreće. Ujutro sam otišla u Portanovu i našla svu obuću i odjeću što mi treba za školu. Sada sam skoro spremna, samo kupim rječnik i ošišam se i gotova sam. Oko 14 sati sam otišla kod kolegice koja je trenutno u blizini, a inače se odselila u Mostar i odlazi u utorak. Družile smo se, pričale, komentirale, a predvečer i bile malo sa dečkima u parku. Moji su oko 19 došli po mene.
































-Danas je bilo Anjino krštenje. Probudila sam se ujutro u 8 i napravila mafine za djecu. Mislila sam da je misa u 11, a kada je mama rekla da je u 10, brzo sam nalakirala nokte, obukla se, našminkala i rasplela pletenice. Bila sam na misi i Anja je stvarno bila prelijepa u haljinici koju sam ja izabrala. Mene je mama odmah odvela do sestre, a ona i tata su došli kasnije. Slagala sam pribor za jelo na stol te hranu. U pola 1 su došli svi pozvani, i onda smo jeli, a odmah zatim je Ivana kuhala kavu, a ja ju nosila. Čitavo vrijeme sam zapravo bila u društvu sa Ivanom, Anjinom kumom i šogorovim sestrama, normalno bila sam najmlađa (sve one imaju djecu i muževe), ali sam slušala njih kako pričaju i ponekad (nećemo lagati, često se) ubacivala. Voljela bih da netko mojih godina bude na takvim događajima, ali u obitelji nema takvih (osim mene, logično). Na kraju sam saznala da su djeca dirala moju šminku i to je bilo katastrofalno. Četkica za rumenilo se raspala (dobro, kako su to izveli?), a rumenila im se rasulo. Inače, moje nećakinje sam naučila kako da paze i koriste to, prvo su si bez mog dopuštenja uzele, a tek kad su napravile štetu su pitale. Od danas imaju zabranu prilaska.





















-Naredni tjedan očekujte hrpu postova jer želim sve postove o putovanjima, te mjesečne postove privesti kraju kako bih onaj zadnji tjedan mogla pisati planirane BTS postove.



četvrtak, 17. kolovoza 2017.

Mađarska 2017: Mohač i Pečuh


























-Kada mi je na Facebook stigla poruka od cure u vezi ovog izleta, iskreno sam prvo pomislila da se zeza sa mnom jer nikad nismo imali izlet u pola ljeta. Dogovorila sam se s njom da zajedno odemo kod ravnateljice i ispostavilo se da je sve istina i ravnateljica nas je stavila na popis.

-Izlet je bio organiziran kako bih djeca u Mohaču koja uče hrvatski jezik čula izvorne govornike. Prvo je to trebao biti tabor u kojem bi mi bili par dana u kućama te djece i s njima se družili, razgledavali grad i tako dalje, ali na kraju zbog prekasno dobivenog dopuštenja organiziran je jedan dan. 

-Krenuli smo 18.7. i meni je bilo izuzetno naporno jer sam se protekli dan tek vratila iz Fažane. Išlo je nas nekoliko jer je bilo ograničen broj mjesta,  a i nemaju svi u osnovnoj školi osobne. Na granici su nam pregledali osobne, a kada smo stigli u Mohač imali smo doručak u "Knjižnici hrvatskih Šokaca" (nadam se da se tako zove, ispravite me ako griješim). Nakon doručka slijedilo je predstavljanje.


-Posjetili smo "Muzej mađarskih buša" u kojem sam bila prije 3 godine. Sve te lutke, maske i sveukupno sama izložba je lijepo uređena i zanimljivo je to vidjeti. Naravno, čuli smo i legendu o tome, te i običaje za karneval koji kod njih traje više dana.












































-Vlakićem smo obišli Mohač izvan centra. Vidjeli smo mađarske kuće, škole, crkve.. Samim time mogli smo si i predočiti život u Mohaču što se u centru grada toliko i ne vidi.



















-Posjetili smo i mlin "Sveti Nikola". Naučili smo na koji način radi mlin te se i sami iskušali u pokretanju kotača. Iako na prvi pogled izgleda zaista lagano, zaista nije tako jer ti imaš osjećaj da se penješ, a zapravo se ne mičeš sa mjesta.































-Nakon ručka u knjižnici krenuli smo za Pečuh koji je udaljen približno sat i pol od Mohača. Posjetili smo zoološki vrt u Pečuhu, na trgu smo pojeli sladoled i imali malo slobodnog vremena za kojeg sam ja sa kolegicom šetala i tražila mjenjačnicu koju na kraju nismo pronašle.


















































-Za vrijeme večere koju nisam jela jer ja stvarno ne volim takvu vrstu pice, podjelili su nam male magnete kao uspomenu te smo krenuli kući.







































-Magnet je stvarno lijepo i kvalitetno odrađen, a što se tiče mojeg utiska bilo je lijepo jer smo vidjeli nove stvari, jedino hrana kao i na ostalim izletima nije nešto najfinije, ali male pogačice su uistinu bile po mom ukusu.