BTSwithA - Očekivanja VS Realnost

-Odlučila sam napraviti ovakav post jer ih i ja volim čitati. Pa krenimo :

Buđenje

-Očekivanja: 

-Naša predivna nova budilica zazvoni onim svojim milozvučnim tonom. Naravno, mi odmah ustajemo, zbacujemo tople pokrivače sa sebe i rastezujemo ruke. Zatim ugasimo budilicu i veselo odskakutamo do prozora da nam predivne Sunčeve zrake dotaknu lice.

-Realnost:

-Budi nas naš mobitel sa najgorim mogućim zvukom. Odlažemo alarm opet i opet dok nas mama ne istjera van ili dok ne skontamo da smo već trebali krenuti u školu. Naravno, nemamo volje otići ni do kupaonice, a kamoli do prozora, To je ipak prenaporan put od 5 koraka.

Odjeća 

-Očekivanja:

-Oblačimo kratku suknju koja nam jedva pokriva stražnjicu, crop top i naravno štikle od 30 centimetara. Kosa nam je lijepo ravna, a šminka savršena. Same sebi ličimo kao iz filma, k tome čim uđemo u dvorište svi okrenu pogled prema nama i neki dečki nas već pokušavaju privući. Još ako slučajno dobijemo neku poruku od misterioznog -A dan postaje apsolutno savršen.

-Realnost:

-Traperice ili tajice, majica sa nekim natpisom i preko toga najobičnija jakna je naša sadašnjost. Maskara nam se vjerojatno preslikala na kapak, a možda je i ruž završio na zubima. Kosa nas ne želi slušati i izgledamo kao da smo otišle na show "Najveća frizura stoljeća". Kad ulazimo u dvorište umjesto da nas dočekaju kao kraljicu, nitko ni ne pogleda na nas, a onaj prezgodni dečko ti još dovikne uvredu. 

Učenje

-Očekivanja:

-Dolazimo kući, vadimo knjige, pišemo zadaću i lagano naučimo sve u pola sata  Onda spremimo torbu i spremni smo za slijedeći dan. Sretni i zadovoljni.

-Realnost:

-2 sata u noći, jedva glavu držimo gore i na velim smo količinama kofeina, a ni pola gradiva nismo naučili. Koliko god smo se zaželjeli učenja sada isto toliko želimo praznike, ili bar produženi vikend.

-Evo došli smo do kraja posta, meni škola počinje 5.9 i moji planovi za slijedeće postove su:

Četvrtak: Pirovac - moje ljetovanje

Petak: Haul post - školski pribor

Subota: Diy bilježnice

Nedjelja: Nedjeljom navečer

Ponedjeljak: Qutfit post - prvi dan škole

-Nakon toga oni uobičajni postovi tipa favoriti itd.. I sve ostalo nakon toga će biti spontano.

Nedjeljom navečer - tjedan od 15.8 do 22.8

-Rubrici sam promijenila ime jer nikako ne stignem napisati post baš u šest, a to me živcira. Ovakvi postovi će izlaziti od 18 sati pa nadalje.

-15.9 je bila Velika Gospa, i prema običaju mi smo išli na brdo. Slike sa mise nemam, ali imam slike iz šetnje sa Iris, Ela nije išla jer se bojala šume. Inače lijepo smo se zabavile, vježbale smo i puno jele.

-Kupila sam si i neke stvarčice na Gospi:

-Ovo je jastučić u obliku srca sa dva lica i napunjen je lavandom. Šnalu sam dobila od mame, Ela i Iris imaju slične.

-Pročitala sam i dvije knjige, Anu Karenjinu (drugi dio) i Dnevnik Anne Frank.

 

-Kada sam došla kući, ugledala sam ovu mačku, inače ja sam znala da se moja mačka okotila, ali ne kod nas u dvorištu. Iako ja sumnjam da je ova maca njezina jer se ne podnose, ali možda ju je napustila. Ako nekome fali i ja vidim oglas vratila bi ju. Nazvala sam ju Sia i nažalost sada kada sam došla kući je nema. Još se nadam da će se vratiti.

-U subotu sam bila na svadbi. Ukratko, lijepo sam se provela iako je bilo malo komplikacija.

-Slike je slikala moja mama, i ima ih puno više, ali post je ionako predugačak. Ta cura je kćer moje kume i ja ju jako volim i smatram ju kao svojom trećom sekom. Nosi dječaka (trudna je).

-Ovaj citat sam vidjela prije nekoliko mjeseci i nisam vjerovala. Do neki dan! Znači ja sam imala dečka, sa normalnim spletom okolnosti za naše godine- poneki zagrljaji, poljubci u obraz i normalno dopisivanje. Ali mi smo se poljubili i u usta jer sam tako željela. Ipak naš je izbor kada ćemo to napraviti. Ja sam zagovornik takvih veza, ali da budu normalne,a ne da se ta djeca žvale, drpaju itd.. (Oprostite na izrazima). Mi smo prekinuli, i ja sam se zadnji put čula s njime kada mi se javio. No neki dan je moja kolegica postavila meni pitanje "Kako ću se ponašati u njegovoj blizini?" Meni je trebalo punih 10 minuta da ja skontam o kome ona meni govori, ne da se nisam sjećala svojeg poljubca ali nisam o njemu razmišljala. To mi je zagolicalo maštu, ja nisam za njime plakala (ispod časti mi je plakati zbog dečka, da znam ja sam jedna čudna osoba, ali nisam baš nešto osjećajna). I imam odgovor "Kao prema kolegi, normalno." I ne ne bi smetalo vidjeti ga sa drugom. Mislim da drugačije nije ni moglo da bude jer on je blizanac,a ja jarac,a znamo da se suprotnosti ipak ne privlače. Ne vjerujem u horoskope, ali ima nešto u njemu što je istina, nešto što nas je razdvajalo. Previše razlika u karakterima. Ja sam se začudila što sam prije nekoliko mjeseci govorila da ga volim i osjećala nekakvu "vatru" na njegov spomen a sada ga se ni ne sjetim odmah, ni ne osjećam tu "vatru". Očito sam prešla preko toga :) Mislim to sam učinila i prve minute nakon prekida, doslovno, samo sam malo razmišljala o svemu tada.

-Pozdrav do sljedećeg posta!
Slike sa vjenčanja je slikala moja mama sa aparatom, ostale sam ja sa svojim mobom.

BTSwithA

-Nije me bilo oko desetak dana jer sam bila na moru, a nosila sam samo tablet na kojem je internet očajan. Prije mora, isto nisam mogla pisati jer smo prešli sa tele koma na H1 i nisu nas odmah prispojili, sada kada gledam na to dođe mi da nikada nisam mami ni dala da pređe.

-U Hrvatskoj škola počinje 5.9. i ja sam mnogo uzbuđena radi toga, tako da će prema mom obećanju biti jedan mali serijal. Slike sa mora dolaze sutra, a danas u šest sati pišem o tjednu od 15.8 i 22.8.

-Inače ako je nekome čudno što je naziv serijala "Back to school with Ami" a moje ime je Marija, neka nastavi čitati za objašnjenje.

-Znači prije nekoliko mjeseci smo nekoliko prijatelja i ja čitali serijal knjiga "Grička vještica". U nekim dijelovima spominje se carica Marija Terezija čije sve kćeri imaju prvo ime Marija, a drugo različito. Ono su se zezali,kad bi ja ušla u sobu uzviknuli bi "Poklonite se princezi Mariji Amaliji!" I tako nekoliko mjeseci dok me nisu od zezancije počeli zvati Ami i taj naziv je ostao. Ja za njih nisam Marija nego Ami, a i meni se to mnogo sviđa.

-Do danas navečer šaljem vam puno pozdrava :)

Nedjeljom u šest

-Ovaj tjedan vrijeme je bilo užasno! Netko bi pomislio da je sredina zime, samo je falio snijeg. Spavala sam u svojoj najdebljoj trenirci i najdebljem đemperu/duksu, a imala sam debeli jorgan na krevetu, shvatili koliko je bilo hladno? Bila sam na rubu da si stavim poseban ležaj koji se ukopča da se zagrije i da naložim vatru.

-K tome sam još imala tjedan koji se u mojoj obitelji zove "Tjedan ludila obitelji Bunić". Tada se svi svađamo sa svima u kući, prvo smo počeli ja i tata, pa tata i mama, i zadnje ja i mama. U to doba ne preporučuje se ulaženje u našu obiteljsku kuću jer nismo sigurni da biste sasvim normalni izašli van. U takvim tjednima mama i ja razgovaramo, a tata šuti i čeka kraj tjedna da si opet svi potrčimo u zagrljaj. Meni je posebno teško se ljutiti na tatu jer ga mnogo volim, ali ne bi prva otišla do njega ni mrtva, to mi je ispod časti.

-U prvim danima tjedna, kada je vrijeme bilo koliko - toliko normalno, a svađe nisu počele, imala sam mogućnost vidjeti nešto što se ne viđa svaki dan. Tko je vidio hrpu roda na jednom mjestu?? Bila sam taj dan kod sestre, i čim sam došla moja nećakinja je potrčala do mene i rekla da na komadu zemljišta iza njihove kuće gdje tata ore ili drlja (možda živim na selu, i roditelji su mi poljoprivrednici ali ne kontam kada se što radi) ima mnogo roda. Normalno, ne bi bila ja Marija da nisam odmah uzela njezinu ruku, ruku svoje druge nećakinje i mobitel te potrčala do tamo da vidim taj fenomen koji se ne događa svakodnevno i naravno da uslikam par fotografija. Prvi put sam stvarno jako poželjela profesionalnu kameru, sa moji mobitelom slike nisu baš odlično ispale. Uspjela sam izvući neke tako što sam,se malo približila rodama (najviše što sam mogla i koliko su dale) i povećala rezoluciju.

Ovdje se vidi i naš traktor.

-Malo sam se poigrala sa Elinim i Irisinim ljubimcima,pa evo njihovih slika. :)

Rex, ja kući imam istog takvog ali većeg i debljeg.

Mačkama nisu dale ime :)

Kao ni kokoškama, mislim to bi bilo čudno.

-Nezaboravni dodatak tjedna je naravno jedan od mojih omiljenjih toplih napitaka - kapučino sa vanilijom!!

-Isprobavala sam mamino umijeće fotografiranja i moje umijeće uređivanja slika, kakve smo? Odredite sami.

-Naravno slika sa jednom od mojih nećakinja, ovaj put sa Iris.

-Što se tiče Bts postova pisat ću ih,ali neće svaki post biti iz serijala. Biti će ih nekoliko, a postovi poput "Što se nalazi u mojoj školskoj torbi?" i "Kako ja učim neki predmet?" će izaći nekoliko tjedana nakon početka školske godine jer nemam knjige na kojima mogu prikazati sustav učenja jer sam knjige prodala.

-I naravno, jako mi je žao što ova post nije izašao točno u šest sati ali ja sam trenutno u pečenju kolača za sutrašnji dan. O čemu je riječ ćete saznati sutra, ali imamo novu rubriku na blogu i ne nije u vezi sa kuhanjem.

-Šaljem pozdrave do sutra :) I nadam se da ste svi shvatili gdje sam koristila sarkazam.