ponedjeljak, 28. studenoga 2016.

Obavještenje

-Nije me bilo tjedan dana, i moram vam javiti da me neće biti još do petka zbog tri razloga.

-Mobitel mi ne radi, i ne mogu fotografirati, na popravku je i dolazi sa popravka u petak. Nikada ne stavljam tuđe slike u postove i to se neće promjeniti! (Osim u postove sa citatima i filmovima).

-Internet mi opet šteka, i služba nam je javila da će problem biti riješen do petka.

-Još jedan razlog zbog kojeg me nije bilo je to da sam bila u Splitu cijeli vikend.

-Trenutno pišem za prijateljičinog mobitela i ona malo pomalo gubi svoje živce jer pišem komentare već 2 sata. Kako god, kada se sve popravi ja se vračam sa hrpom novih postova. :)

ponedjeljak, 21. studenoga 2016.

FallWithA - Jesenja kolekcija fotografija



























-Polako, ali sigurno se približavam pisanju svih isplaniranih postova za jesenji serijal. Jej! Fotografije jeseni ste mogli vidjeti i u ovom postu: Nedjeljom navečer , a sada vam donosim fotografije malo kasnije jeseni. Uživajte! 😊

















































-Sutra vjerojatno izlazi post "Jesenji haul"


nedjelja, 20. studenoga 2016.

Nedjeljom navečer - od 13.11. do 20.11. (2016.)







































-Eh, u ovom trenutku dok ovo kuckam glava me ubija,  tako da će ovo biti jedan vrlo kratak post! 

-Ovaj tjedan je na nebu zasjao Supermjesec koji se dogodio nakon skoro 70 godina. Ja sam ga vidjela i odlučila uslikati, prvobitno sam mislila da će izgledati kao i svaki drugi mjesec jer se ta "sjajnost i veličina" ne može uhvatiti običnim mobitelom. No, bila sam u krivu jer je moj mobitel bez bljeskalice izvukao stvarno divne fotografije. Ja sam stvarno oduševljena svoji mobitelom. I sobom naravno.. 😉💖💓 (Isto tako sam i oduševljena opcijom stavljanja emojija u postove!)











































-U zadnje vrijeme sve više volim fotografirati svojeg nećaka. Bebać čim ugleda da ga se slika stavi osmijeh od uha do uha. 💗
I nešto sam postala ovisna o toffifu , ako ga nastavim ovoliko jesti uskoro ću morati tražiti postove o smršavljenju.








































-Jučerašnji post je izazvao stvarno dobre pohvale, pa sam odlučila i napraviti rubriku "Razgovarajmo o .. ". Postovi iz te rubrike će izlaziti kada jednostavno sjednem i napišem nešto spontano. :)

-I moram da vam se zahvalim na komentarima, praćenju i podršci! Došla sam do 56 čitatelja, stvarno sam presretna jer moj blog napreduje. Odlučila sam i reći vam jednu izjavu jedne cure. Kad sam rekla da pišem blog, ona je mislila da to radim zbog pratitelja, i rekla mi je "Daj, što se nerviraš oko toliko posla, uzmi mobitel, škljocni par izazovnih fotkica, objavi na fejsu i vidjet ćeš kako ćeš brzo dobiti hrpu lajkova i ljudi koji će te pratiti!" Pokušala sam joj objasniti da nije stvar u pratiteljima, ali nije slušala. Ovaj blog je plod mojeg rada, talenta, truda, pokazuje mene! Meni je ljepše sa spoznajom da me ljudi prate jer im se sviđa moj način pisanja, moje fotografije. Ne mogu vjerovati da cura može biti zadovoljna pratiteljima koji je prate zbog njezina dekoltea!! Đaba 1000 lajkova na takvoj slici, moje je vrjednije, ja znam pravu životnu vrjednost! Ti curo moja ako ovo čitaš, to nikada nećeš znati! Đapa te tvoje grudi, stražnjica kada te ljudi smatraju jeftinom dr****. (Znam, da sam možda pretjerala, ali znam da će ta cura ovo pročitati, i nadam se da ću joj možda ukazati da ona može bolje od toga!). 


subota, 19. studenoga 2016.

Razgovarajmo o "danu kada nam ništa ne ide od ruke"

-Jeste li ikad imali dan kada vam ništa ne ide od ruke? Meni je to bio današnji dan:
Pokušala sam zagrejati mlijeko, a ono je prekipjelo i još sam opekla ruku.
Pokušala sam brisati prašinu, pala sam sa stolca i skoro slomila nogu.
Pokušala sam mijenjati ribicama vodu, skoro sam bacila ribicu u sifon/sudoper.
Pokušala sam fotografirati za isplanirani post, fotografije nisu htjele ne biti mutne.
Pokušala sam napraviti ukras od papira, trakice su mi pucale u rukama.
























































-Na kraju sam završila sa fotografijama koje ni sama ne znam kako sam napravila, sa ukrasom koji hvala Bogu liči na nešto i pišući post, a da sama ne znam u kojem smjeru on ide.

-Pošteno mogu reći da mislim da ako vidite da imate takav dan, prekinite sa svim poslovima koje ste si zacrtali i odite u krevet čitati citate, knjigu, gledati film, spavati ili samo gledati u plafon! Samo nemojte ništa raditi! Za dobro vas, i svih osoba oko vas.















-No, nažalost postoje ljudi (kao ja) koji si ne mogu priuštiti dan u kojem nisu sve ciljeve ispunili. Jer ja znam da ako taj dan ne učinim sve poslove koje trebam, morat ću se sljedeći dan probuditi u pet ujutro i otići spavati u pet ujutro sljedećeg dana. 















-Takve ljude najčešće smatramo jakim ljudima, što na neki način i jesmo. Treba mnogo volje da napravimo stvari koje nam taj dan ne idu od ruke. Daleko od toga, da su ljudi koji taj dan prebrode u krevetu slabi, samo nemaju dovoljnu volju. E čovječe, u prvom dijelu vam govorim kako je najbolje da taj dan prespavate, a sada vam govorim kako onda nemate volju. Da mogu birati i ja bih prespavala takav dan, ali ne mogu si priuštiti takav luksuz.















-U životu ćemo imati hrpu takvih dana, možda će nas neki koštati i rezultata na natjecanjima. Kao sportašica vam kažem, da koliko god voljeli sport kojim se bavite, doći će dan kada nećete imati volje uzeti opremu i odraditi trening, ili odigrati utakmicu. Imala sam dana kada nisam imala volje, ali važno je da u tom periodu ne odustajemo i da se izborimo za novo poglavlje u toj knjizi našeg života.















-Ne znam ni sam što sam ovim postom rekla, a što ne! Ukratko moj zaključak iz svega  ovoga je da "Ako možemo te dane prespavamo, a ako nemamo mogučnosti da se bar na kraju dana počastimo sa nečime" i "Iz takve krize treba da izađemo jači, a ne slomljeni".