petak, 31. ožujka 2017.

Putovanje u "grad heroj" Vukovar = 26.3.2017.






















-Grad koji je srušen, grad koji je napadnut, grad koji je bio branjen, grad koji je izgubio borbu, grad koji je na kraju vraćen, grad koji je simbol borbe Hrvata. Grad slomljenih obitelji, grad žena koje plaču ne znajući gdje su kosti njihovih muževa, sinova, grad stravičnih zločina, grad uništenih snova i krvavih scena, grad boraca i branitelja...

-Da to je Vukovar, najveći dokaz kako rat uništava obitelji i sve oko sebe. Da, u tom gradu ja sam bila ove nedjelje, jer eto, ja sam kći branitelja, kći onoga koji se borio za Hrvatsku. Možda ne u Vukovaru, ali i ostala ratišta nisu bila lakša za braniti.

-Moji roditelji, kuma i ja smo u Vukovar krenuli u pol 9 po novom vremenu, a došli tamo oko 11. Prvo smo stali pogledati Memorijalni centar Domovinskog rata, pred kojim se nalazi tkz. groblje tenkova kao spomen svim braniteljima umrlim na Trpinjskoj cesti, U memorijalnom centru ima mnogo te-ve ekrana na kojima se prikazuju statistički rezultati, izjave političara i razni snimci od doba rata. Vrlo poučno, ali u isto vrijeme i jako bolno za vidjeti.









































-Naravno, mislim da nitko ne može otići u Vukovar da ne ode vidjeti njegov simbol, veliki vodotoranj koji je odolio svim granatama i bombama i takav sada tamo stoji kao dokaz hrvatske borbe.






































-Dolazimo do mjesta koji je najveći dokaz borbe. Memorijalnog groblja, na kojem se nalazi 938 križeva za onoliko ljudi čija tijela su eskhumirana, kada se koje tijelo pronađe, dodaje se križ. U sredini je veliki simbol, a iza njega spomenici svih branitelja poginulih u ratu, to je dio predviđen samo za pale branitelje. Svi kažu da je to jedno od najljepših groblja, a to ovi ljudi koji su umrli i zaslužuju. Jer iako mi nisu ništa, dali su meni mogučnost da rastem u samostalnoj državi. I da, to nisu svi, neka tijela nisu pronađena, nečije majke i dalje tragaju za ostatcima svojih sinova i kćeri. 


















-Dakako, najmučniji dio je vidjeti mjesto gdje su ljudi koji su trebali pomagati ostalima ubijeni. Na tom mjestu (dobro, ne baš na tom, ali blizu toga) sagrađen je Spomen dom Ovčara. Na tome mjestu je smaknuto mnogo ljudi, prvo su ih premlačivali u logoru i onda ih dovodili ovdje streljati. U spomen domu su neke njihove stvari, i njihove slike koje se prikazuju na nekim ekranima. Ja to nisam fotkala jer je bilo zbilja potresno, 13 pločica je za ljude koji nisu nađeni. Znači, kada vidiš to, shvatiš zapravo koliko je ljudi sveukupno stradalo samo na području Vukovara za vrijeme rata, a iskreno to jako zaboli jer je to moj narod. Na podu je zazidano preko tisuče metaka kao dokaz onoga što se na tom mjestu dogodilo.

-I na kraju smo pogledali mjesto gdje je bila masovna grobnica svih ljudi koji su streljani na Ovčari. Tamo je sada posađeno 100 čempresa i uzdignut spomenik. Na tom mjestu su tijela bačena kao životinjska i moram priznati da sam tada prvi put u životu osjetila istinsku mržnju, za te ljude bez srca koji su to učinili. Jer moj tata i hrvatska vojska su imali jedan moto "Dok jurišaš, pucaj, kada zarobiš ne ubijaj" jer onda nije fer, u jurišu on ima šansu, ovako nema.






































-Možda je ovo bilo putovanje istatkano dijelom mene koje se priklanja, znam da moj blog prate osobe srpske nacionalnosti, i ne želim ih ovim postom uvrijediti. Svi mi znamo što se dogodilo, bio je rat, dogodile su se stvari koje se nisu smjele dogoditi, sigurna sam da vi cure koje me pratite niste ni za što krive, kao ni ja. Samo mislim da se ipak ove ljude ne treba zaboraviti i da se ja ne trebam sramiti napisati nešto na mom blogu jer istina možda boli, ali je istina. Nisam napisala sve, možda su neke stvari nerazumljive, nisam ni vidjela sve, nisam bila u  bolnici, ni u vojarni. Nadam se da se nitko nije uvrijedio i da možda zaželite otići vidjeti Vukovar. :)


utorak, 21. ožujka 2017.

Outfit post : Goodbye winter














































-Pregledavam foldere i odjednom vidim ove fotke, brzo škicam na blog, ne, nisam pisala o tome. I tako evo mene kako vam pokazujem jedan outfit koji sam nosila u školu za vrijeme zime, još kada sam imala dugačku kosu. Pošto je zima gotova, odlučila sam ovako nazvati outfit da se oprostim od svog omiljenog godišnjeg doba.

















































-Tajice sam dobila od sestre
-Na nogama imam Conversice koje sam isto dobila od sestre.
-Đemper je iz trgovine sa hrvatskim proizvodima i koštao je oko 100 kuna.
-Lančić sam kupila na moru, narukvice u školi, a ostalo sam dobila
-Nokti su nalatirani s Essence the metals I love trends 35 rock my soul. i  b* 21 Lime green.
-Imam maskaru i korektor.

-Sve stvari su udobne, kvalitetno odrađene i svakako ako pronađete ovakav đemper kupite jer ide uz skoro sve.



subota, 18. ožujka 2017.

Filmovi koje sam pogledala u siječnju i veljači


























-Kako nisam stigla napisati post za siječanj odvojeno, spojila sam siječanj i veljaču u jedan post. U siječnju sam pogledala više filmova jer je tada još bio raspust, dok je veljača bila dosta stresna i puna obaveza. Neću mnogo pisati, samo ono najvažnije i opis.

Christmas Cupid
















































-"Sloan je lijepa , moderna žena na brzoj traci ka uspjehu u njenoj firmi za odnose s javnošću kada starleta , Caitlin , umire . Caitlin odmah postaje lični  Sloanin božićni duh dovodeći duhove prošlosti .sadašnjosti i budućnosti - sve u oblicima Sloaninih bivših momaka.  Sloan saznaje iz prve ruke da neke rutine i ponašanja  treba da promjeni i da se ponovno ujedini sa osobama koje ju vole."

-Po mom mišljenju film je baš bio za to doba, onako božićni. Uživala sam gledajući ga, priča je zanimljiva i daje lijepu pouku za sve nas "kojima je karijera na prvom mjestu". Pogledajte, i sami shvatite.

Ocijena: 10/10


Tri metra iznad neba









































-"Film je zasnovan na istoimenom romanu koji je napisao Federico Moccia. To je priča o dvoje ljudi iz različitih svijetova i sa apsolutno različitim karakterima koji se zaljubljuju jedno u drugo. Babi, srednjoškolka, iz bogate porodice, koja nikada nije uradila ništa pogrešno ili nepromišljeno prije nego što je upoznala Aćea. On je promjenio u potpunosti njen svet, ali je pitanje da li na bolje? S druge strane, Aće je bio divlji motociklista koji se ilegalno trkao. Uvijek bi započinjao tuču kad god bi mu netko rekao nešto što mu se nije svidjelo. Kada je Babi ušla u njegov život, Aće je počeo da gleda na stvari malo drugačije. Hoće li njihova ljubav potrajati? Odgovor ćete naći u filmu…"

-Nakon hrpe pročitanih preporuka, savjeta, konačno sam pogledala ovaj film. Gledala sam ga sa prijateljicom koja je na kraju doslovce plakala na mom ramenu. Predivna ljubavna priča, a na kraju tako tragična. Niti jedna od nas još nije preboljela Pojovu smrt. (Ps. Ona nije jer je jako osjećajna, ali ja jesam, samo pružam moralnu podršku njoj.).

Ocijena: 10+/10


Princeza i žabac






































-"Svatko zna priču u kojoj princeza pronalazi pravu ljubav svog života kada poljubi žapca koji se čarolijom pretvara u zgodnog princa. U ovoj verziji priče, djevojka opet poljubi žapca, ali rezultat je sasvim drugačiji od očekivanog; a to je samo jedno od brojnih iznenađenja u mješavini luckastog humora, muzike i emocija. Na koncu ljubav ipak pronađe svoj put, do princa i princeze; ili žabe i žapca, ili možda do krijesnice i predmeta njegovog obožavanja…"

-Okej, imam 13 godina i obožavam crtače. Mislim da odrasli trebaju da gledaju ovakve filmove jer nose vrlo važnu poruku skrivenu u sebi. Film mi se jako dopada, i baššš sam uživala gledajući ga.

Ocijena: 10/10


Me before you













-"Louisa Clark je potpuno jednostavna djevojka koja je upravo izgubila posao u lokalnom kafiću, a Will Traymor je imućan muškarac bogatog iskustva čiji je život naprasno promjenjen saobraćajnom nesrećom nakon koje Will postaje trajno prikovan za krevet i zavisan od drugih. Njihovi putevi se isprepliću kad Lou postane Willova lična asistentica što će im donijeti životnu avanturu."

-Toliko tragična priča, doslovce vas natjera da o njoj razmišljate danima poslije nakon gledanja filma. 

Ocijena:10/10


Chalet Girl


































-"Zgodna i muškobanjasta Kim bivša je prvakinja u vožnji skateboardom, a sad mora peći hamburgere kako bi uzdržavala sebe i oca. Prilika pokuca na vrata kad dobije sezonski posao u jednom od najluksuznijih skijaških odmarališta u Alpama. Isprva je Kim zbunjena ovim bizarnim novim svijetom otmjenih ljudi, starinskog šampanjca, veličanstvenih planina i snijega do koljena, no uskoro otkriva svoj prirodni talent za snowboardingom te počinje trenirati za sezonsko natjecanje s bogatom novčanom nagradom.
Prije nego što može ponovno postati prvakinja, mora nadvladati svoje najdublje strahove – i saznati što će biti između nje i Johnnyja; zgodnog, ali zauzetog sina njezina šefa."

-Film koji mi se apsolutno nije svidio! Obožavam snowboard i kada sam pročitala opis, pomislila sam na hrpu zanimljivih akrobacija u "polucjevi" i zanimljivu ljubavnu priču. Kada sam ga odgledala bila sam duboko razočarana jer imam osjećaj da se nisu mnogo potrudili dočarati neke stvari. Od snowboarda su napravili sprdnju jer to nije snowboardanje za naslov prvaka nego samo rekreacija. Za naslov prvaka radi se u polucjevi. Gadi mi se sam spomen na ovaj film i zato mu i dajem najnižu ocjenu.

Ocjena: 0/10


The fault in our stars














































-"Priča prati dvoje mladih ljudi, koji se upoznaju u grupi za podršku bolesnicima od raka, i od tada usprkos njihovoj bolesti, ljubav cvijeta, a oni pronalaze vjeru u život."

-Sad tek shvaćam da sam gledala vrlo tužne filmove, mislim rijetko tko se ne bih na ovo rasplako (rijetka sam). Mislim kako je netko ovo osmislio, pa ja ne razumijem.

Ocijena: 10/10


Lady Bloodfight


-"Plavuša stiže u Aziji, a prvo sto joj se dešava je da biva pretučena od razbojnika. Ona pita djevojku borca da je obuči, ustvari ona želi da učestvuje na turniru. Puno djevojaka, svih rasa, borbe se jedna protiv druge."

-Okej, film je dobar, ali je mogao biti mnogo bolje odrađen. Ima par stvari koje su me iznervirale. I jedna od njih je naziv turnira na kojem se one bore, a to je "Kumite", e sad to onima koji ne znaju ništa o karateu, zvuči prefora, a zapravo "Kumite" u prijevodu znači "borba". Ne, ne šalim se, to je istina, ja sam u skupini za kumite na karateu, prijevod u skupini za borbe sam. Moglo je to malo originalnije. Možda ja imam prevelika očekivanja od ove vrste filmova, ali ako se spominju borilačke vještine nek se spominju kao nešto zahtjevno, a ne nešto što beba može, to stvara predrasude prema nama karatistima i ostalim borcima različitih vještina.

Ocijena: 4/10


Pogrešno skretanje 1. dio


-"Kris, student medicine, putuje na razgovor za posao prolazeći kroz planine Zapadne Virdžinije. Kada na njegovom drumu dolazi do saobraćajne nezgode, on odlučuje da krene alternativnim putem koji vodi kroz samo srce šume. Nedugo zatim, svojom nepažnjom sudara se sa automobilom ostavljenog na cesti."

-Kad smo ovo gledale, cure oko mene su doslovce sakrivale glavu, ja iskreno nemam problema sa hororima, ali stvarno ima gadnih scena u svim djelovima, tako da ako ste gadljivi radije preskočite serijal. Meni je taj serijal najdraži i baš je odlično osmišljeno sve.

Ocijena: 10/10


Paper Towns


-Mislim da opis i nije baš nešto obavezno jer je većina vas čula za ovaj film. Meni se je on svidio i vrijedi ga pogledati.

Ocijena: 10/10


Nerve

































-"Djevojka je uvučena u on-line igru ‘istine ili izazova’, a uskoro njome počne manipulirati anonimna zajednica “Posmatrača”."

-Nakon podjeljenih rezencija, ja sam pogledala i ovaj film. Meni se osobno jako svidio, način na koji je odrađen, priča, kraj koji nisam mogla predvidjeti. Stvarno zanimljiv film po meni.

Ocijena: 10/10


Pogrešno skretanje 4. dio

































-"Grupa prijatelja odlučuje da zimski raspust provedu vozeći motorne sanke, ali prave pogrešno skretanje. Izgubljeni u snježnoj oluji utočište nalaze u napuštenom senatorijumu. Potpuno su izolirani, ali i sretni što su se izvukli iz stihije. Senatorij ima problematičnu prošlost, a nažalost neki od njegovih bivših pacijenata još uvijek žive tamo i nisu sretni zbog upada. U smrtonosnoj igri studenti moraju da se bore da bi preživjeli noć."

-Ako mislite da je prvi dio gadan, niste vidjeli ostalo! Ovdje stvarno ima užasnih scena, a dio koji me je iznervirao je bio kada su ih mogli da ih ubiju,a nisu, i na kraju kad su dvije ostale bez glave. Joj, ja inače vrištim na računalo kad gledam ovakve filmove.

Ocijena: 10/10


Želim te














-"Aće počinje da radi u svijetu televizije. Živi u stanu svog brata, ponovno se približava majci i, naravno, sreće sa starim prijateljima. Imaju ožiljke koje bol ostavlja iznutra, prije nego spolja, na koži. Buntovnici, ali svijesno buntovnici, i još važnije, nisu se promjenili. Ali koliko se ona promjenila, njegova Babi?"

-"Ne, ne, ne može biti, zašto oni nisu zajedno na kraju?? Tko je izmislio ovo, e uopće ne zna da piše priče. To nije fer, ah koja glupost, mrzim ovo!" Da, ovo je bila moja reakcija tada, sada sam malo bolje, ali i dalje mi se ne sviđa kraj, i to nikako. Uništili jednu prelijepu bajku, ovakvim krajem. Ja to NE prihvaćam!

Ocijena: 7/10




ponedjeljak, 13. ožujka 2017.

Knjige koje sam pročitala u veljači (2017.)



























-Uz dobru organizaciju uspjela sam naučiti sve što treba, i tako imam ostatak dana slobodno, to jest, idem na trening, ali je to meni kao slobodno jer je to i obaveza i hobi u istome. Kako još nisam napisala sve mjesečne postove, odlučila sam danas napisati jedan i urediti barem pola planera. U veljači doista nisam previše čitala, a knjige koje sam čitala bile su mi određene po školi, i moram priznati da me nisu previše oduševile.

Charles Dickens
Oliver Twist














-Knjiga prati događaje iz prilično mučnog života jednog dječaka. Od njegovog rođenja u ubožnici, do toga kako završava u društvu lopova, skoro biva ubijen i na kraju konačno pronalazi sreću. Knjiga je dobro osmišljena, ali moram priznati da djetetu normalne inteligencije nema šanse da sve bude jasno. Nekoliko mojih prijatelja je mene pitalo da im pojasnim, ne kažem da sam ja genijalac, ali sam zbog dosta pročitanih knjiga, i to svakakvih, od onih za odrasle, političkih planova, erotskih romana svoj mozak razvila toliko da može sve da razumije (više-manje),a i mnogo ljudi kaže da sam za desetak godina više od svoje generacije po inteligenciji i razumijevanju. Sad sam otišla na drugi dio, ja želim reći da u 7. razredu, kada djecu puca pubertet nije baš fora da mu netko da ovakav roman. Jednostavno meni je bio težak za čitanje, previše dosadnih scena dovelo je do toga da sam ovu knjigu čitala mjesec dana. Ali tvrdoglavost pobjeđuje, pa tako sam ju i pročitala. Ukratko, meni se ova knjiga nije svidjela, smatram da nije za djecu u 7.,  i da ima previše nebitnih scena i preopširnih objašnjenja.

Ocjena: 2/10 Cijena: nepoznata

August Šenoa
Prosjak Luka















-Stvarno se zapitam tko je birao lektiru za 7.razred. Mislim dajte nešto veselije, i zanimljivije. Ovu sam isto čitala dugo, isto hrpa dosadnih scena, do 100. stranice sam umirala od dosade, i da nastavim me je samo poticala znatiželja i tvrdoglavost, nakon 100. puno je zanimljivije, tada sam već sa pozornošću pratila priču. Tako da mogu reći, da je ova knjiga po nekoliko točaka bolja od prošle, ali i dalje nije nešto što bi me privuklo na polici knjižare, i nikad ju ne bih sama svojom voljom odabrala.

Ocijena: 4/10 Cijena: nepoznata

Jeste li pročitali ove knjige?
Jesu li vam se svidjele?


nedjelja, 12. ožujka 2017.

Nedjeljom navečer = tjedan od 5.3. do 12.3. (2017.)






































-U ponedjeljak sam većinom učila biologiju i geografiju, došla mi je kolegica pa smo zajedno popile kapučino i ispričale se.

-Utorak sam provela kod sestre, kasnije sam opet učila.

-Eh, srijeda, dan žena. Ujutro sam dala poklon mami, i otišla u školu. Kad sam došla kući imala sam preveliku svađu i čulo me je pola susjedstva. Ipak je i taj dio prošao, i nakon što sam naučila engleski za test, otišla sam kod sestre ,a zatim na trening BEZ mobitela što je vrlo važno spomenuti jer ćete saznati razlog u dijelovima koji slijede. Kada sam došla kući i otuširala se bilo je već 23 sata i malo sam škicnula na face, i vidjela 2 poruke koje nisam mogla pogledati jer nemam mesinđer.

-I sad četvrtak, grozno! Po mene je došla kolegica i sve je izgledalo normalno. Dok me nisu počele ispitivati kako sam na faceu objavila da volim jednog dečka, ja sam mislila da se šale jer eto ja u srijedu nisam bila na faceu i nisam to napravila. Ušla sam u razred, ulazi jedan dečko, gleda me, i pita šta ja to pišem? Ja shvaćam ne šale se, suze mi kreću na oči jer shvaćam šta se događa, sa suzama izlazim van i skoro se zabijam u dečka na kojeg se objava odnosila, gleda me sekundu, zatim svraća pogled jer ga je sramota, a ja sva rastresena, jedva zadržavajući suze i drhtućim glasom izgovaram "Ja to nisam napisala" i trčim na wc. Zaključavam se, a cure me nagovaraju da izađem, suze samo teku, ne boli me što me zezaju, nego jer je jedna osoba to mogla da vidi, ona koja mi mnogo znači. Zvoni, izlazim, žurećim korakom odlazim do učionice, razrednica izlazi, grli me, da ona zna. Šalje me da se umijem, a zatim drži prodiku "Da je osobi koja mi je provalila na face, bolje da se sama javi jer će ona saznat tko je!" Već nakon 2 sata smijem se, pomaže. Kada dolazim kući, odlazim na face, gledam poruke, možda je objava izbrisana, ali ne i poruke koje je ta osoba slala. Umirem od sramote, spašavam ono što se spasiti da, jer je ta osoba uništila nečije povjerenje u mene. Mijenjam lozinku, g-mail. Sve! Dolazi mi kolegica i zajedno gledamo film, a zatim šetamo. Poslije idem do sestre.
























-I onda koliko je četvrtak bio loš, toliko je petak bio odličan. U četvrtak taj dečko i ja nismo ni riječi prozborili, sada je kemija, vidim da me gleda, sjedim ispred njega, pita me za njemački, dolazi odmor dajem mu radnu za prepisat, zastajem, ispričavam se, on sa onim svojim glasom kaže "U redu je, znam da nisi ti".  Olakšanje. I onda čitavu matku smo brbljali i brbljali, cura pokraj mene umire od smijeha. Njemački, ah učitelj nas stavlja zajedno sjedit, on se kladi da ću dobit 4 iz testa, izgubio je dobila sam 3. Kad sam došla kući, saznajem da mi je sestra u bolnici, CT je pokazo da ima trudove, oko 3 sata zovu nas - rodila je! Malenu curicu po imenu Anja, moja treća nećakinja! Pila sam šampanjac, pa otišla na domjenak za vatrogasce i onda na trening. Tamo sam počastila cure i dečke, i trening je prošo još bolje nego sve ostalo. Došla sam kući, i uživala u kraju dana.







































-U subotu sam čistila, a danas sam bila kod djede na rođendanu i kod sestre u posjeti. Tamo su nas svi čudno gledali, istina moja sestra izgleda kao da ima 15, ali ima 25. Kaže svi u sobi joj objašnjavaju šta smije,a šta ne smije, a kad je ona rekla da sve zna jer joj je 3. svi su se šokirali. Hha.. Inače , nisam netko tko mari za hejtere, ali boli kad znaš da je neka osoba koja je u tvom društvu i kojoj vjerojatno pomažeš napravila ti takvu stvar i da ti toliko zavidi da pokušava uništiti tvoje odnose sa nekim ljudima.